Jeste li znali?

-         Da su još i stari Rimljani znali da konjsko gibanje djeluje blagotvorno na ljudski organizam (po povratku iz osvajačkih vojni, u vrijeme širenja rimskog imperija, postavljali su svoje ranjenike na konje i izvodili ih izvan zidina, uvidjevši da time doprinose njihovom ozdravljenju).
- da se konj kreće trodiomenzionalnim i ritmičnim kretanjima.
-  da su konjski i ljudski koraci vrlo sličnih karakteristika prema ritmu i dimenziji koraka (odrastao čovjek hoda ritmom od 110-120 koraka u minuti, a konj od 100-110 koraka u minuti).

-         Pokreti konjskih sapi i zdjelice simuliraju ljudski hod, te potiču na isti način aktivnosti mišića zdjelice i trupa jahača.

-         Da hipoterapija znači liječenje uz pomoć konja (grč hippos = konj, therapeia = liječenje). Pri tom se koriste prvenstveno fizičke osobitosti konja odnosno osoba koju se postavlja na konja ne utječe aktivno na kretnje konja, već se omogućuje neometan prijenos ljuljajućih kretnji s leđa konja na osobu koja jaši. Terapijski učinak se postiže prilagodbom čovjeka tim kretnjama konja u hodu.

-         Da je terapijsko jahanje vrsta rehabilitacijskog programa osmišljenog kao pomoć osobama s tjelesnim invaliditetom odnosno može se reći da je u naprednijem stadiju  to vrsta prilagođenog sporta za osobe s invaliditetom  - paraequestrian

-         Terapijsko jahanje osim fizioterapijskog učinka razvija i emocionale i socijalne vještine, ali i bilježi izvanredne rezultate kod djece s emocionalnim poteškoćama, poremećajem ponašanja, hiperaktivne, odgojno zapuštene djece ili pak kod djece koja su bila žrtve zlostavljanja.

-         Psihički rezultati terapijskog jahanja su sljedeći:

•    poboljštano samopouzdanje – nastaje zbog upravljanja i kontrole nad znatno većom i jačom životinjom, te zbog svaladavanja aktivnosti koja je inače specifična za zdrave ljude.

•    povećani interes za vlastiti život i okolni svijet – uzbuđenje koje nastaje jahanjem stimulira jahača, dok druženje s drugim ljudima i promatranje svijeta s leđa konja povećava interes za vanjski svijet.

•    razvoj strpljenja, kontrole i discipline – svladavanje zadataka tijekom jahanja razvija strpljenje, dok je svladavanje zadataka nemoguće ukoliko ne postoji kontrola i samodisciplina.

Društvene prednosti terapijskog jahanja uključuju:

•    razvijanje prijateljstva - terapijsko jahanje se može provoditi u grupama gdje se često razvijaju prijateljstva između korisnika programa koji dijele ljubav prema konjima i iskustvu jahanja;

•    razvoj ljubavi i poštovanja prema životinjama - konji zahtijevaju mnogo brige i njege. Pacijenti koji prolaze kroz terapiju jahanjem zbližavaju se s konjima i nauče se brinuti o njima;

•    zadovoljstvo i stjecanje iskustava - jahanje je zabavno, uzbudljivo, a učenjem o njezi i brizi za konje stalno se stječu nova iskustva.
•    povećani interes za vlastiti život i okolni svijet - uzbuđenje koje nastaje jahanjem stimulira pacijenta, dok druženje s drugim ljudima i promatranje svijeta s leđa konja povećava interes za vanjski svijet;

•    razvoj strpljenja, kontrole i discipline - svladavanje zadataka tijekom jahanja razvija strpljenje, dok je svladavanje zadataka nemoguće ukoliko ne postoji kontrola i samodisciplina;

(preuzeto sa stranice http://jednizadruge.com/ )

Zanimljivosti o konjima:

Iako većina ljudi to ne zna konji mogu spavati i u ležećem položaju, makar češće spavaju u stojećem položaju. Neki autori kažu da ležeći konji spavaju dnevno ukupno ne dulje od 40 minuta, iako preko dana i noći tijekom 24 sata konji ukupno zaspu čak do 18 puta i pri tom ne spavaju dulje od 10-ak minuta, te tako spavaju dnevno od dva do tri sata; neki kažu više ljeti negoli zimi. Periodu sna obavezno prethodi kraći period drijemeža također od oko 10-ak minuta.

Domaći konj u prosjeku živi oko 25 godina, no poznat je raritet 'Old John', za kojeg kažu da je negdje u USA doživio duboku starost od 65 godina. Najstariji lipicanac podrijetlom s naše državne ergele Lipik doživio je 48 godina i uginuo u tada Jugoslavenskoj ergeli Karađorđevo.

Kostur konja sastoji se od otprilike 205 kostiju.

Konji imaju najveće oko u svijetu sisavaca, iako nisu ukupno najveći masom tijela, veće od bilo kojeg drugog sisavca.

U prosjeku, konji galopiraju brzinom od 44 km/h. Najveća dosad zabilježena brzina iznosila je 88 km/h.

Procjenjuje se da na svijetu živi oko 75 milijuna konja - među njima ne postoje dva identična!

Muškog konja nazivamo pastuhom, ukoliko je kastriran (kirurškim putem su mu odstranjeni testisi) nazivamo ga - kastratom, a ženku kobilom. Njihov se podmladak neovisno na spol naziva ždrijebe. Malo starija ždrebad naziva se - omad, odnosno ako je ženka - omica, a mužjak je omak ...

Konji rasta nižeg od 149 cm u grebenu svrstani su u ponije. Većina se konja nalaze negdje od 150 do 170 cm ... Najviši preponski konji visine su oko 185 cm u grebenu ili viši ... Šetlandski poniji visoki su pak od 80 do 110 cm ...

Najmanji konji rastom u grebenu visine su čak niže od 80 cm (pasmina falabela iz Argentine), dok najmanji primjerci falabela su visoki majušnih 50 cm.

U pravilu poniji imaju gušće grive i repove od običnih konja, kraće noge, deblje vratove i manje glave. Također su snažniji (gledajući na njihovu masu i veličinu) od ostalih vrsta konja, pa se osim za jahanje često koriste i za vuču. No manji konj ne znači i manje briga i troškova: poni pojede gotovo jednako hrane u odnosu na konje znatno većeg rasta..

Ždrijebe ima mliječne zube, te tijekom odrastanja prije trajnih zubi čak dva puta mijenja mliječne. Konjima (slično kao i glodavcima, ali u znatno manjoj mjeri) zubi tijekom života - stalno rastu, te se jedenjem i troše. Stoga se po nekim linijama i omjeru, duljinom i građom zuba konjima može odrediti - starost.

Većina ždrebadi rađa se pred jutro u kasnim noćnim satima, a stajati mogu u pravilu već sat vremena nakon što dođu na svijet.

Konji ne vole miris svinja, a suživot s ovcama se ne proporučuje jer ovce konjima dijele neke neugodne boleštine, poput gljivice trihopytus ... Slično je i s peradi, dok se konji jako dobro podnose i slažu s kozama.

Stara arapska poslovica kaže da je konj božji dar čovjeku.

Naša narodna uzrečica kaže: "Gdje pije konj, može piti i čovjek!" - što hoće reći da konji piju samo zdravu i čistu vodu.

Konju je voda vitalno važna i u nedostatku zdrave čiste vode konj vrlo lako može dehidrirati ... U prosjeku piju oko 40 litara vode na dan, ali za izrazitog rada i napora konji mogu dnevno popiti i do 80 litara vode.

Konj se prirodno hrani travom, odnosno u štalskom načinu držanaj hrani se sijenom (osušenom travom) - što je čista celuloza - dakle ono što je nama ljudima neprobavljivo ...

Ljudi su tijekom više tisućljeća duge zajedničke povijesti u hranidbu konja uveli žitarice u raznom omjeru, vrsti i količini, ali najzdravijom i za konje najiskoristljivijom žitaricom smatra se zob, iako u Saudijskoj Arabiji - arapskim konjima se tradicionalno davao i daje ječam i postoji uzrečica koja kaže "Koliko zrna ječma daš svojem konju - toliko će ti Alah oprostiti grijeha."

Isto tako u našem narodu postoji uzrečica koja kaže: "Konj se veže za povodac, a čovijek za riječ!

Konj okreće uši u smjeru iz kojeg sluša i može ih rotirati za 180 stupnjeva. Položaj uški kod konja je uz ostalo jedan od glavnih pokazatelja raspoloženja. Uspravne uške u bilo kojem smjeru - dobro raspoloženje, uške okrenute natraške, polegnute i priljubljene uz vrat - "čuvaj se, mogu te napasti!".

Konj nam možda ne može reći kako se osjeća, no može to pokazati izrazom lica, položajem ušiju, širenjem nosnica, pogledom...

Osim za tjeranje muha, konji koriste repove kako bi jedni drugima ili nama ljudima pokazali kako se osjećaju. Naglo šibanje repom - ukoliko nema muha odražava - ljutnju i nervozu.

Inače zijevanje kod odrasalih konja odražava - opuštenost i mir.

Često zatvaranje i otvarenje usta kod ždrebeta ili niže rangiranog konja u kontaktu s odraslim ili dominantnim partnerom odražava strah i podložan stav: "Ja sam mali, mali, nemoj me ozljediti."

U krdima konja, smjer kretanja krda i vođa krda je u pravilu jedna alfa - kobila. Dakle kod konja je vladajući - matrijarhat ...

Konji ne mogu disati na usta niti povraćati.

Noću konj vidi mnogo bolje nego čovjek. Konj također ima znatno bolje razvijena i sva ostala osjetila, pa na koži iako gusto pokrivenoj dlakom može osjetiti i najmanju muhicu ili komarca, koje se nastoji osloboditi trešenjem kože (kao da drhturi) ili mahanjem repom, grivom, a često i udarenjam nogama o pod, ili pak zubima nastoji potjerati nasrtljivca.

Kopita su nalik ljudskim noktima: neprestano rastu i ukoliko se prirodno ne troše dovoljno kretanjem po tvrdoj podlozi - treba ih redovito održavati i podrezivati.

Konj hoda na četiri noge, odnosno na četiri nokta srednjeg prsta (ostali su prsti evolucijom srasli i od njih su ostali tek rudimentarni ostaci na kosturu).

Konj ima anatomsko koljeno na stražnjim nogama, ali zglob preko kojeg kliče pri lijeganju u narodu također zovu koljeno - nalazi se na prednjim nogama i anatomski predstavlja - karpalni zglob.

Konji jako vole voće raznih vrsta, ali s voćem nije poželjno pretjerivati, previše šećera iz voća lako udari u kopita i potom eto problema ....

Konjima primjerena i vrlo zdrava poslastica koju mogu dobiti u količini koliko im date je MRKVA.

Mi u Pegasusu kažemo "Put do konjskog srca - popločan je mrkvom."

Negdje na internetu nađen podatak:

- Najviši i najteži konj u povijesti zvao se Samson: bio je viši od dva metra i težio više od tonu i pol!

- 1893. godine dvama je konjima uspjelo vući saonice natovarene drvnom građom teškom 128 tona, što je gotovo jednako kao da su za sobom vukli 22 afrička slona!