Sve teze, filozofija i psihologija oko prodaje konja

[ludi tata]

a sad ima i plavi telefon i još kojekakvi , pa možeš nazvati . Inače , mi smo naše kobilice kupili kod čovjeka koji stalno uzgaja i trži , nisam baš primjetio da
je nešto posebno žalio kad je dobio ojeriće , jedino ih je dvaput prebrojio , a neke je stvari i prešutio , onako usput
pa ti sad budi pametan

[ludi tata]

doublegray dobro zboriš , uvijek može i gore , bolje je bilo

[kebir]

bravo beli!to su riječi

Zato i ti spavaš več par dana u štali

Spavao sam i prije pa mogu i sad :Dprije je bilo radi muke u bolesti a sad zato što činim prostor za manevriranje
Sjetim se često konja kojie sam prodao i pitam se dali im je dobro.Nažalost za neke znam da im nije dobro,a za neke znam da više nisu živi.
Em ti uzgajivače sa mekim srcem

[kebir]

Ajde teta počisti ovo duplo, molim lijepo,,,,,,fala unapred. jes mi prsti brzi

[ludi tata]

ak je samo srce meko , to je dobro , kaj se buniš

[Ljiljana]

Ajde teta počisti ovo duplo, molim lijepo,,,,,,fala unapred. jes mi prsti brzi

jesi, jesi brz - evo pobrisano i  daj biži s onim "teta" 

[kebir]

 

[Anglo A]

Ciganin hvali svoga konja

 

Gledaš, je li, moga konja,
Gospodaru stari?
Ne znaš je li konj il' ptica
Lastavica?
Skidaj naočari -
Ne možeš se nagledati,
Već hajde pazari!
Ti još pitaš za Putalja
Da li valja!
Nemaj brige!
Da ne valja, ne bi bio
On kod Cige,
Ne možeš ga u carevoj
Naći štali -
Samo Ciga što ne ume
Da ga hvali.

Da ga pospe suvim zlatom
Ko ne štedi,
Još i onda jedan dukat
Više vredi.

Ako imaš, jede seno,
zob i slamu,
Ako nemaš, on ne ište,
Ne treba mu.
Nemoj da mu gledaš zube,
Moj golube,
Ni ja mu ih nisam gledo,
Nemoj ni ti -
Taj ne može ostariti.
- Što ga duže teraš, kume,
Sve je mlađi,
Pa de sad mu
Para nađi!

A što pitaš: hoće l' moći
Kakav jendek da preskoči,
Jendek, jendek - kakav jendek!
Taj se nije još rodio
Koj' on nije preskočio -
Preskoči ga tako lako
Kao da je pile neko,
I to uzduž, ne popreko.

Ja ga jašem bez sedla -
Sedlasta mu leđa.
- Za pasoš ga ne pitaj,
Jer - to njega vređa.

Idi, kume, idi, idi -
Još me pitaš: kako vidi?
To je da se pripoveda:

Vidi ostrag ko i spreda,
Vidi noću ko na danu,
A na danu ko u noći -
Takve su mu oči.

A što pitaš, moj prijane,
Ima l' mane -
pa zato ga i prodajem,
Moj prijane,
Jerbo nema mane -
Takvi konji nisu za nas,
za Cigane.

A brzina kakva mu je?
Malko j' brži od oluje.
Sad ćeš čuti,
Kazaću ti:
Jednom sam se iz Erduta
Vraćo s puta.
Mada nas je pljusak vijo,
On se nije umorio.
Munja sevne, a on rže -
Pljusak brzo, a on brže;
Pljusak pišman na mog hata,
Pa ga hvata,
A Putalj ga preko gleda,
Pa se ne da.
Pljusak leti da polije -
Tek što nije!
Kad stigosmo pod šatora,
U ciganski dvorac lep,
Na mom konju sve je suvo,
Pokiso mu samo
- Rep.

 Jovan Jovanovic Zmaj
Tako se prodaju konji 

[riđan]

Moja stara svako štene koje ide od nas otplače,a ja iz principa ne poklanjam štence ni kolegama lovcima ni rodbini.Mislim se,ako ga platiš vodit ćeš brigu o njemu.Uzmem makar simboličnu  cijenu.U blizini živi jedan profesionalac koji se bavi izvlačenjem drva  sa samaricama,ima  4-5 konja koji već sa 1,5 g. nose samare i drva  po šumi,leđa su im u živim,gnojnim ranama,a đubar i blato s njih skida lopatom.Npr.njemu ne bih prodao svog Rikija pa da sam kruha gladan.
Smatram,u redu je ako drži konje za posao od kojeg živi,međutim,sjećam se svog pokojnog starog koji je imao pravilo da mi ne jedemo dok se konji ne namire,urede.Iako se danas sve gleda kroz novce,kao i u svemu treba biti prije svega č o v j e k.

[ludi tata]

a kaj se izgubil stari običaj : "odi ženo namiri konje dok mi muži pijemo i pripovjedamo " 

[number 9]

a kaj se izgubil stari običaj : "odi ženo namiri konje dok mi muži pijemo i pripovjedamo " 

Kod mene nije 

[ludi tata]

e tak i treba 

[riđan]

  Neke se konja boje jer su malene.

[Dada]

Dobrih pet godina sam zivjela doslovce od prodaje konja. Nisam imala posla i to je bio period kad sam zivjela od najahivanja i spremanja za skakanje konjica koje sam posudjivala (do prodaje) iz klaonice.
Ni jedan se nije vratio tamo, koliko znam i to me cini sretnom...

Kasnije sam prestala prodavati, ali sam i dalje izvlacila konje iz nesretnih situacija, trenirala ih i davala im novi posao u terapiji...vecina njih i dalje radi taj posao....od Poke, Tare i ostalih preostalih konja iz starog krda u MOGU, do kobilice Tese u Pegazu u Rijeci ili Vranice koja je svojevremeno poklonjena udruzi Kas u Sisku....

Nikad nisam imala uvjete za uzgoj, ali mislim da se i godina-dvije provedene u svakodnevnom radu s konjem mogu racunati i da je jasno da sam svakog od njih zavoljela kao da je moj uzgoj. Svaki put kad bi prodala takvog konja bilo je to u ruke obitelji s djetetom koje jase, a cesto sam nastavljala jos jedno vrijeme trenirati i dijete i konja...ta djeca su sad odrasle a neke i udate zene a lijepe uspomene, prijateljstva koja traju i ljubav koju smo djelili prema tim konjima vezu nas i danas...Osim posljednje kobile, jedine koju sam prodala sto sam morala, a ne sto sam htjela, cija prica je nesto sto boli i danas...ali necu sad o tome...

Onaj tko uzgoji konja ili ga skoluje, zna da se radi o osobama, karakterima, koji sticajem okolnosti ovise o nama, nasim mogucnostima i znanju da ih razumijemo i da komuniciramo s njima...zbog toga vjerujem toliko da je vazno educirati i sebe i druge...bas zato sto toliko volim konje i sto me boli vidjeti ih gladne, ranjave, same i nesretne...

Na zalost broj konja i njihova popularnost rastu puno brze nego svijest, standardi drzanja, znanje o radu s konjima ljudi koji ih zele, vole i kupuju.

Ovakvo razmisljanje cini da cijenim jos vise svakog tko ovdje i drugdje u zivotu pricom i pisanjem, a prije svega primjerom pomaze da se ovaj gornji nesrazmjer ublazi...
Tako i forumi, price i druzenje na netu ovdje i na slicnim stranicama cine puno da se otvore umovi i smanje tragicne ili samo bolne greske u drzanju i radu s konjima. Puno je divnih ljudi, pametnih i iskusnih koji kroz svu zaj......u pomazu nekim novim klincima svojim pricama i komentarima...
Tako rastu sanse da kad neko proda konja osim financijskog zadovoljstva ima i ponos na vlastiti uzgoj ili rad, novog prijatelja u kupcu, a i toga ima (ne samo u crtanim filmovima) ...

Znam da su konjari likovi i sama im pripadam, koji se nemogu potpuno sloziti ni oko toga koliko konj ima nogu...a pogotovo o vrijednosti konja, ali i to je gust, sve dok je u okvirima civiliziranog i kulturnog....

Eto, nisam odolila, to su moje teze, filozofije i psihologije oko prodaje konja...