Otrovne biljke

[Tamara]

Neka se i ovo nađe...

 Izvor: Vlasta Šerman- HRANIDBA KONJA

Krmno bilje pašnjaka i livada često sadrži i nepoželjne, odnosno uvjetno škodljive biljne vrste. One se mogu iskoristiti samo u početnom razdoblju vegetacije i pri zastupljenosti u malom postotku. Neke su škodljive u zelenom stanju (prouzrokuju prolazne, uglavnom probavne poremećaje) dok sušenjem gube to svojstvo, a neke su škodljive osušene. Ipak, znatan broj biljaka sa zapuštenih pašnjaka i livada može biti manje iii više pa i vrlo otrovan.
Manje otrovno krmno bilje najčešče izaziva poremećaje probave i nervnog sustava, a otrovanje rijetko kada završava letalno. Većina vrlo otrovnih biljaka ima brzo djelovanje, ali djelovanje može biti i kumulativno.
Na brižljivo njegovanim ili kultiviranim pašnjacima i livadama pri pašnom sustavu držanja konja i hranidbi kvalitetnim sijenom rijetko dolazi do intoksikacija izazvanih korovima i otrovnim biljem.
Otrovanja su češća kod ekstenzivno držanih konja koji borave na zapuštenim pašnjacima, kod konja koje se koristi za težk rad u šumi ii konja držanih u staji i hranjenih sijenom lošeg botaničkog sastava.

Otrovne i škodljive biljke ponajviše su zastupljene na mokrim i močvarnim planinskim travnjacima, no životinje se u pravilu nagonski uklanjaju otrovnom bilju, pa su trovanja na paši ipak rijetka (Šoštarić-Pisačić i Kovačević, 1968.). Međutim, hranidba zelenom krmom u staji, posebice onom s nekultiviranih livada i pašnjaka (ili sijenom) češće dovodi do trovanja.
Ivoš,1967. navodi da kod prosuđivanja otrovnosti biljaka treba biti oprezan, jer neke biljke nisu otrovne u cijelosti, neke gube otrovna svojstva nakon sušenja (sijeno) ili siliranja, a neke opet nisu otrovne u svako godišnje doba. Premda siliranje može smanjiti toksičnost može je i pojačati, ili otrov proširiti po čitavoj masi silaže (primjerice kokotac, čemerika).
Biljke koje sadrže alkaloide ostaju toksične i nakon sušenja, dok se glikozidi lakše raspadaju kod dobrog sušenja.
Čak i brzina sušenja ima svoje značenje - što se biljka brže suši to sadrži više otrova. Intenzitet otrovanja ovisi o količini pojedenog otrovnog bilja, o vrsti, dobi i kategoriji životinja, o zdravstvenom stanju pojedinih sustava ili cijelog organizma, općoj otpornosti, hranidbi (gladne životinje nisu selektivne, resorpcija u praznom želucu je ubrzana), labilnosti nervnog sustava i sl.
Prema Forenbacheru, 1998. iskustava o liječenju konja otrovanih biljem je malo i za mnoga otrovanja nema ustaljene terapije.
Podaci u literaturi su neujednačeni, dijelom zastarjeli ili se ponavljaju bez dodatnih iskustava.
Prvo je pravilo liječenju otrovanja biljkama udaljiti životinju od sumnjivog mjesta otrovanja (pašnjak, livada i sl.) i maknuti hranu na koju se sumnja da sadrži otrov.
Nadalje, treba ukloniti otrov iz probavnog sustava i spriječiti, ili bar zakočiti resorpciju otrova u crijevima. Nakon toga treba provesti etiološko i simptomatsko liječenje. Etiološko liječenje podrazumijeva primjenu specifičnog protusredstva, a simptomatsko je usmjereno na suzbijanje svih nuzučinaka otrova u organizmu (upale želucu i crijeva, dehidracije, zatajenja krvotoka i disanja).
Od vrlo otrovnog bilja koje mote dovesti do otrovanja konja najčešće se navode bujad, preslica, mrazovac i divokozjak (Forenbacher, 1950., 1951., 1983., 1998.).

Bujad, orlovska bujad (Pteridium aquilinum) - engl. Common Brake, Bracken (sl. 1) sadrži cijanogeni glikozid, kafeinsku kiselinu i nedefinirane tvari koje uzrokuju aplastičnu anemiju i hematuriju. Konji držani na paši izbjegavaju bujad pa su trovanja vrlo rijetka. Naprotiv, bujad u sijenu dovodi do otrovanja kumulativne prirode, pa se toksično djelovanje manifestira odredenim simptomima. Nekoordinacija pokreta i smetnje u ravnoteži poznate su pod imenom "Bracken staggers" (teturanje). Od ostalih simptoma javljaju se bradikardija i srčana aritmija, žučkaste sluznice, kolika i uginuće. Konji ugibaju u kloničnim grčevima, a zbog nedostatka tiamina uz grčeve se javlja opistotonus.
Za razliku od otrovanja preživača, kod konja nema hematurije i anemije. Otrovanje je akutno, a uspješno liječenje provodi se davanjem vitamina B, (tiamina) kao specifičnog protusredstva, u velikim dozama, u venu i mišić. Dobro je davati zob u zrnu uz dodatak suhog kvasca.
Forenbacher (1998) navodi da u listovima i podanku orlovska bujad sadrži antitiaminsku djelatnu tvar (biljnu tiaminazu) koja aktivira tiamin za nukleofilnu zamjenu tijazolskog dijela molekule prikladnim kofaktorom. Tako 1 g bujadi u prahu u 1 minuti inaktivira 300 do 400 mg tiamina. Bolest je u konja slična otrovanju preslicom, premda simptomi otrovanja nisu tako teški.

Od različitih vrsta preslica (poljska - E. arvense, barska - E. limosum, šumska - E. silvaticum, zimska - E. hiemale i sl.) najotrovnijom se smatra močvarna preslica.
Močvarna preslica (Equisetum palustre) - engl. Marsh horsetail
(sl. 2), ako se nalazi u sijenu, posebice je otrovna za konje. Premda sadrži više otrovnih tvari (alkaloid, glikozidi, saponini, gorke tvari), u patogenezi otrovanja konja presudnu ulogu ima antitijaminska djelatna tvar. Do izrazitih simptoma trovanja preslicom dolazi kod većih količina u sijenu ili nakon duljeg davanja (kumulativno djelovanje), pa razdoblje latencije najčešće traje od tri tjedna do nekoliko mjeseci.
U kliničkoj slici prevladava sindrom poremećaja nervnog sustava. Opća preosjetljivost redoviti je znak otrovanja (uzbudenje, razdražljivost, zločudnost, hiperestezija kože, trzanje uškama, usnama i nozdrvama).
Poremećena je i vegetativna inervacija (midrijaza, bradikardija, snižen tlak i tjelesna temperatura) a toj etiologiji pripisuje se tahipneja, hipotonija crijeva i pojačani spolni nagon u kobila. Na kraju se javlja poremećena sposobnost kretanja, statička ataksija i uginuće. Ako se ne promijeni sijeno koje sadrži E. palustre i u obrok ne uvrste odredene hranjive i biološki djelatne tvari (zob i kvasac, tijamin u većim dozama uzastopno u mišić) do uginuća dolazi nakon 6 do 7 tjedana.
Forenbacher, 1998. navodi da je pareza n. facijalisa trajna posljedica otrovanja močvarnom preslicom.
Kod trovanja s poljskom preslicom (Equisetum arvense) prikazanom na slici 3., razdoblje od početka trovanja do prvih simptoma (latencija) može iznositi nekoliko mjeseci.
Frape, 1990. navodi da se pri otrovanju konja sijenom u kojem se nalazi porodica preslice zamjećuje gubitak kondicije uz eventualnu dijareju.

Forenbacher, 1998. navodi da najmanji udio poljske preslice u sijenu koji u konja izaziva kliničke znakove otrovanja iznosi 5 posto. Nakon latencije od prosječno 20 do 30 dana može se zamijetiti sindrom opće preosjetljivosti na vidne, slušne i dodirne podražaje uz nepomućenu svijest, hiperesteziju kože i perifernih živaca te pojavu niza različitih simptoma vezanih uz motoriku, rad srca i vid.
Prema tom autoru, poljska je preslica u Hrvatskoj često rasprostranjena na dobrim i najboljim livadama, kao primjerice na livadama krestaca (Cynosuretum cristatis) i livadama pahovke (Arrhenatheretum elatioris).
Otrovanje preslicom poznato u Hrvatskoj kao "pijanost konja" najčešće se pojavljuje u predjelima uz Savu prema Samoboru, oko Zagreba, Velike Gorice, u Posavini, Lonjskom polju i sl.
Pri otrovanju konja močvarnom preslicom razdoblje latencije je kraće, simptomi se razvijaju brže i mnogo su teži, a tok je otrovanja akutniji. Liječenje se sastoji u uzastopnom davanju velikih količina tijamina u mišić, a po potrebi i u venu.
Jesenski mrazovac (Colchicum autumnale)- engl. Meadow
Saffron (slika 4), prema podacima iz starije literature sadrži kolhicin i kolhicein, dva alkaloida otrovna i u svježem i u sušenu stanju. Odrasli konji na paši izbjegavaju mrazovac, a otrovanje je moguće sijenom (najviše alkaloida sadrže zrele sjemenke). Na kolhicin (kumulativni otrov) je osobito osjetljiva ždrebad. Kako se otrov izlučuje mlijekom ugrožena je i ždrebad na sisi.
Blaža otrovanja traju dva do tri dana, a kod konzumiranja većih količina klinički znakovi otrovanja (pojačano slinjenje, profuzno znojenje, otežano disanje, kolike i smrdljiv proljev) i uginuće (paraliza dišnog sustava) javljaju se već kroz nekoliko sati. Liječenje je simptomatsko.
Forenbacher, 1998. navodi da je kolhicin (derivat fenantrena koji sadrži dušik, ali nema bazičnih svojstava) jedina djelatna tvar mrazovca. Kolhicin je stanični otrov, napose kapilarni, koji nema antigenih svojstava te se, za razliku od alkaloida, znakovi otrovanja pojave tek nakon višesatnog (najmanje 2 do 6 sati) latentnog razdoblja.
Konj se najčešće otruje mladim sijenom koje obiluje osušenim listovima i sjemenim tobolcima mrazovca. Nakon približno dvanaest sati smanjenog apetita koji prijeđe u inapetenciju konji zapadnu u depresiju, drhću, sline, znoje se i zanose stražnjim dijelom tijela.
Ostali znakovi otrovanja ovise o količini pojedenog mrazovca. Autor navodi da je svježa biljka (listovi i sjemeni tobolci) smrtonosna za konja u jednokratnoj dozi od 1,5 do 2,5 kg, a osušena u sijeno u količini od 2 do 2,5 kg.
Smrtnost pri otrovanju mrazovcem u konja iznosi oko 12 posto uz liječenje. Otrov prelazi u mlijeko i ugrožava mladunčad koja siše. Liječenje se sastoji u ispiranju želuca i potkožnom davanju atropina (0,02 do 0,1 g).
Davanje atropina može se i ponoviti ako se bilo nije ubrzalo a zjenice proširile. Zatim se daje životinjski ugljen ili taninski pripravci te provodi simptomatsko liječenje.

Divokozjak austrijski, kavkaski (Doronicum austriacum, Doronicum caucasicum) je vrlo otrovna biljka (svježa i sušena) iz porodice glavočika. Smatra se da je minimalna smrtna doza za konja 0,75g/kg tjelesne mase.
Tijek otrovanja je akutan a uginuće nastupa već 18 sati nakon ingestije toksične količine. Životinja postaje depresivna i somnolentna i još prije uginuća pada u komu. Moguće je samo simptomatsko liječenje.
Forenbacher, 1998. navodi da divokozjak (slika 5.) raste u brdskom i predplaninskom području Hrvatske.
Otrovanja su zapažena u Hrvatskom zagorju, zagrebačkom Prigorju te u području Psunja i Papuka. Djelatne tvari divokozjaka oštećuju želučano-crijevni sustav, jetru, bubrege, srčani mišić, a toksično djeluju i na krvotok i središnji živčani sustav.
Ivoš, 1967. navodi da postoji još mnogo bilja otrovnog za preživače kojim se mogu otrovati i konji.
Vitičasta kukavičica (Lathyrus aphaca)- engl. Bindweed, Yellow vetchling, korov je travnjaka i žitarica, bez pravog lista ali koji sadrži alkaloid latirin. Stari je naziv biljke bezlisni grahor.
Otrovnost se sušenjem kukavičice (graholike) vrlo malo smanjuje.
Hails i Crane, 1982. navode da se znakovi trovanja javljaju čak mjesec dana nakon hranjenja u dva jasno određena oblika:
Neurolatirizam ima izraženu nekoordiniranost pokreta, a zatim paralizu, dok su kod osteolatirizma oštećene cjevaste kosti, javljaju se periostalna oštećenja i oštećenja skeletne muskulature, kože i drugih organa.
Zbog hranidbe konja vitičastom kukavičicom (slika 6) u generativnom stadiju (sjemenke) kroz 2 do 4 mjeseca javljaju se "zvižda" (hemiplegija larinksa) i znakovi upale kičmene moždine. Kod mirovanja životinja izgleda zdrava, zatim je izražena razdražljivost, pa spinalna paraliza. Bolest traje dugo a do uginuća dolazi zbog ugušenja. Navedeni znakovi otrovanja tipični su za konje.
Frape, 1986. navodi da otrovanje konja kukavičicom (grass vetchling) dovodi do nekoordiniranih pokreta i kolapsa tijekom rada.
Forenbacher, 1998. navodi da sjetvena kukavičica ili sjetvena graholika (Lathyrus sativus), kao i druge srodne vrste, osim obilja hranjivih i lakoprobavljivih tvari u sjemenkama sadrži jake neurotoksine (diaminopropanoičnu i diaminomaslačnu kiselinu)na koje su najosjetljiviji konji.
Premda su otrovanja zbog hranidbe biljkama iz roda Lathyrus relativno rijetka, uzrok otrovanja najčešće su sjemenke sjetvene kukavičice (slika 7) koje uzrokuju degeneraciju i nekrozu živčanih stanica cerebrospinalnog i vegetativnog živčanog sustava. Promjene usredotočene na motoričke živčane jezgre grkljana u produženoj moždini, na motoričke jezgre ventralnih rogova kralježničke moždine te na Purkyneove stanice malog mozga osnova su živčanog oblika tzv. neurolatirizma, koji se javlja i kod otrovanja vitičastom kukavičicom.
Na neurotoksine najosjetljiviji je konj, pa govedo, kokoši nesilice i pilići a otrovati se može i čovjek.

Pjegasti kozlac (Arum maculatum) - engl. Lords-and-Ladies, Cuckoopint (slika 8.), kao cijela svježa biljka veoma je otrovan, u proljeće otrovniji nego kasnije, a sušenjem gubi otrovnost. Raste u svim našim krajevima (Ivoš, 1967).
Od svih vrsta domaćih životinja do otrovanja pjegastim kozlacem najčešće dolazi kod konja. Toksična tvar je saponinu sličan aronin, koji djeluje kao purgativ i oštećuje sluznicu želučano-probavnog sustava. Simptomi trovanja manifestiraju se mišićnim podrhtavanjem, ukočenošću nogu, ispruženim vratom, ubrzanim disanjem a kod kobila zamjećuje se otečenost vimena i vulve.
Liječenje je simptomatsko (Frape, 1990.). Forenbacher, 1998. navodi da je pjegasti kozlac rasprostranjen u svim krajevima Hrvatske.
Svi dijelovi biljke sadrže aroin za koji neki autori smatraju da je identičan saponinu, a prema drugima je alkaloid. Aroin se razara sušenjem i termičkom obradom biljke. Otrovanja kozlacem su rijetka, a prema oskudnim podacima smrtnost u konja iznosi 20 posto.

Vučja stopa, žuta vučja stopa (Aristolochia clematitis) - engl. Birthworth (slika 9), vrlo je otrovna biljka (naročito sjemenke) kojom se najčešće otruju konji. U sijenu se prepoznaje po izrazito žutosmeđoj boji koja odudara od drugog bilja. Sadrži alkaloid aristolochin ali je glavni toksični agens aristolohinska kiselina. Od znakova bolesti javljaju se inapetencija, gastroenteritis, hepatitis, tahikardija, nefritis i edemi u potkožju (prepucij, donja strana trbuha i grudi). Bolest se može zamijeniti čak s bedrenicom, a kada postoji sumnja na intoksikaciju nalaz biljke u sijenu mote učvrstiti dijagnozu.
Forenbacher, 1998. navodi da je biljka rasprostranjena u nizinskim predjelima Hrvatske, a raste i u Istri i na otocima. Pokusna hranidba konja pokazala je da se konj može otrovati sijenom koje sadrži svega 2 do 3 stabljike vučje stope s listovima (0,5 posto) po kilogramu sijena nakon samo jednog takvog obroka. Taj autor navodi da u srednjoj Posavini sijena često obiluju vučjom stopom te je sadrže najčešće 8 do 13 posto.
Lišće i stabljika vučje stope su neugodnog mirisa i okusa pa je konji nerado jedu. Osušeno lišće lako se drobi i vrlo ga je teško izdvojiti iz sijena.
U konja su početni simptomi otrovanja iznenadni gubitak apetita i smanjen prohtjev za vodom, a edemi i transudacija u tjelesne šupljine uvijek su znak teškog otrovanja.

Slika 1.Orlovska bujad



Slika 2. Močvarna preslica


Slika 3. Poljska preslica


Slika 4.Jesenski mrazovac


Slika 5.Divokozjak


Slika 6.Vitičasta kukavčica


Slika 7.Sjetvena graholinka


Slika 8. Pjegasti kozlac


Slika 9.Vučja stopa

[Tamara]

Žabnjak Ijutić (Ranunculus acris) - engl. Upright Meadow Crowfoot
(slika 1), uz R. thora i R. sceleratus u zelenom stanju vrlo je otrovan, dok u sijenu gubi otrovnost.
Cvate od svibnja do rujna na livadama i pašnjacima, posebice vlažnom i močvarnom tlu. Otrovnost uzrokuje anemol. Glavni simptomi otrovanja su gastritis i hemoragični nefritis.
U kliničkoj slici dominira kod konja kolika, začep na koji se nadovezuje krvavo smrdljiv proljev, hematurija i grčevi, a do uginuća dolazi zbog paralize centra za disanje. Kod kobila, kao i kod krava, žabnjak Ijutić mote uzrokovati pobačaj i smanjiti sekreciju mlijeka.
Forenbacher, 1998. navodi da je otrovnost žabnjaka Ijutića najveća u vrijeme cvjetanja premda svi dijelovi biljke sadrže kao glavnu djelatnu tvar žuto, hlapljivo ulje protoanemonin (anemonol, ranunkulol).
Protoanemonin djeluje nadražajno na kožu i sluznice i pošto se resorbira najprije uzrokuje nadražaj mozga a zatim slijedi koma, zatajenje disanja i smrt. Konji se otruju isključivo na paši jer svi žabnjaci sušenjem gube otrovnost.
Ako konji držani na paši pojedu blijedožuti žabnjak (Ranunculus sceleratus), obično se četiri dana iza toga pojavi pareza stražnjih, a zatim i prednjih nogu. Forenbacher, 1998. navodi da se uz podrhtavanje mišićja i povećanu nadražljivost javlja i niz dodatnih simptoma (konjunktivitis, škripanje zubima i kolike i sl.). U liječenju se peroralno koriste sluzi, ulja i adsorbensi. Forenbacher, 1998. navodi da je o liječenju općenito malo iskustva. Za konja preporuča prva dva do tri dana davati u venu dvaput na dan po 150 do 250 ml 10%-tne otopine natrijeva tiosulfata.
Modra sasa (Pulsatilla vulgaris) - engl. Pasque Flower (slika 2.), raste na sunčanim i suhim travnjacima. Sadrži alkaloid anemonin, protoanemonin i anemoninsku kiselinu. Otrovna je prvenstveno u zelenom stanju, a kada se nađe u sijenu ne gubi u potpunosti svoju otrovnost.
Otrov izaziva poremećaje u centralnom nervnom sustavu, probavnom sustavu, cirkulaciji i funkciji bubrega, a može prouzročiti i uginuće.
Na brdskim livadama, uz rubove šuma, suhim i kamenitim obroncima raste livadna sasa (slika3.). Forenbacher, 1988. navodi da su svi dijelovi biljke otrovni, da je u stabljici, listu i cvijetu glavna djelatna tvar hlapljivo ulje anemonol i njegovi manje djelatni ili nedjelatni razgradni produkti te da korijen sadrži saponin. Toksični učinak livadne sase jednak je onom u drugih žabnjaka.

Otrovna trubeijika (Cicuta virosa) - engl. Cowbane (slika 4.), smatra se jednom od najotrovnijih biljaka nizinskih travnjaka. Otrovna je u svim dijelovima svježe biljke a i nakon sušenja zadržava jaku otrovnost.Toksični agens je alkaloid cikutoksin.
   Trovanje nastupa vrlo brzo nakon konzumiranja trubeljike (proijev, podrhtavanje mišićja, učestalo bilo, smanjena tjelesna temperatura, potištenost), pa u koliko ne dođe do uginuća kroz prosječno 7 (do 12) sati, konji mogu ozdraviti.
Od lijekova se preporučaju sedativi, purgativi i morfij. Forenbacher, 1998. navodi da otrovna trubeljika raste i u Hrvatskoj (Podravina, Posavina, Lonjsko polje).
Zeljasti dijelovi biljke i cvjetovi sadrže cikutoksin i manje su otrovni od podanka. Ostaju otrovni i pošto se posuše, a 500 g osušene biljke  dostatno je da ubije konja.



Livadni dragušac iii Jakobov staračac, kostriš (Senecio jacobea) - engl. Common ragwort, Staggerwort (slika5.), sadrži alkaloide senecin i senecinion koji kod konja dovode do začepa, kolike pa tvrdokornog proijeva, posebice do oštećenja jetre, žutice i živčanih poremećaja.
Širenju dragušca pogoduje ekstenzivno napasivanje, a otrovan je kod dužetrajnog hranjenja kako u zelenom stanju tako i u silaži i sijenu.
Giles, 1983. navodi da konje s oštećenjem jetre zbog hranidbe dragušcem (seneciosis) treba hraniti dobro izbalansiranim obrokom koji sadrži kvalitetnu bjelančevinu, B vitamine i mikroelemente. Pri izbijanju simptoma mortalitet iznosi 25 posto. Forenbacher, 1998. navodi da je staračac (dragušac, kostriš) jedan od biljnih rodova s velikim brojem vrsta, od kojih 24 vrste rastu u Hrvatskoj.

S toksikološkog gledišta najvažniji je već spomenuti Jakobov starčac, zatim obični starčac (S. vulgaris), proljetni starčac ( S. vernalis) i razgranjeni starčac (S. erraticus).
Starčac sadrži pirolizidinske alkaloide žestokih hepatotoksičnih svojstava (lasiokarpin, senecionin, jakobin, jakonin, senecifilin i dr.). U konja koji u sijenu lucerne primi 45 posto starčaca (S.vulgaris) nastaje smrtonosno oštećenje jetre.
Pri akutnom otrovanju u konja pretežu simptomi akutne nekroze jetre s hepatoencefalozom. Smrt nastupi za jedan do nekoliko dana.


Rupičasta pljuskavica, u starijoj literaturi gospina trava ili trava sv. Ivana (Hypericum perforatum) - engl. Saint Johns Wort, Hardhay, sadrži toksična hlapljiva ulja i u lišću fluorescentne tvari - hypericin i hypericum red. Jedu li preživači i konji gospinu travu (slika 6.) u cvatu koža im je veoma osjetljiva na sunčevu svjetlost. Kao poslijedica fotodinamičnog djelovanja hypericina javlja se fotodermatoza.
Oboljele životinje izložene suncu pokazuju fotofobiju a na nepigmentiranim mjestima na koži (najčešće bijele oznake na glavi i nogama) javljaju se eritem, natekline kože, svrbež uz nemir, češanje i povredu kože, a moguće su i sekundarne infekcije. Konji gube apetit a dolazi i do usporenog disanja.
Forenbacher, 1998. navodi da osim hipericina rupičasta pljuskavica sadrži aglikon kuercetin, zatim eterično ulje, treslovine, pektin i kolin.
Fluorescentna tvar hipericin je i fotosenzibilizacijska tvar te mu je učinak istovjetan učinku fagopirina heljde. Fotodinamička aktivnost pljuskavice ne gubi se niti sušenjem pa se hipericin nalazi i u sijenu.
Do fotosenzibilizacije praćene dermatozom i oštećenjem jetre u konja dovode (Frape, 1990) i toksini koje sadrže: prava heljda (Fagopyrum esculentum) i različite vrste grahorica (Vicia L.).
Liječenje se, kao i kod otrovanja s fagopyrum vulgare sastoji u smještaju konja u staju i obilnom napajanju, davanju laksansa i antihistaminika uzastopno. Zahvaćena mjesta na koži liječe se linimentom lanenoga ili maslinovoga ulja i vapnene vode ( 1:1 ili 2-3:1)


Prema Forenbacheru, 1998. poljski kukoij (Agrostemma githago)
raste na žitnim poljima i djeteliništima, pa se sjemenke najčešće nalaze u zrnju žitarica i nepročišćenim posijama. Sjemenke kukolja otrovne su i do 30 godina. Kukolj (slika 7.) sadrži otrovne glikozidske saponine sapotoksin (agrostamin) i njegov progenin gitagin.
Akutni oblik otrovanja u konja očituje se upalom cijelog probavnog sustava, degeneracijom jetre, a moguća je i hemoliza.
Kod prvih znakova otrovanja treba isprazniti probavni sustav davanjem blagog laksansa te primijeniti biljnu sluz ili ulje. Parenteralno se daju kardijaci, analeptici i otopina elektrolita.
Šupljozub, kacigarka (Galeopsis spp.) sadrži smole, različite kiseline te saponine. Otrovanje uzrokuju obroci s 1 do 2,5 posto sjemenki šupljozuba davanih konju tijekom tjedan dana. Znakovi otrovanja u konja su inapetencija, znojenje, podrhtavanje skeletnog mišićja, opća slabost, prostracija i koma a smrtnost iznosi 22 posto.
Forenbacher, 1998. navodi da je šupljozub rod zeljastih biljaka iz porodice usnača i da od devet europskih vrsta šest raste u Hrvatskoj, najčešće na njivama, uz živice ili putove (slika 8.).

U Hrvatskoj se uz žutu vučiku (Lupinus luteus) nailazi još na rutavu vučiku (Lupinus hirsutus) i bijelu vučiku (Lupinus albus).
Vučike (slika 9.) spadaju u porodicu mahunarki (lepirnjače) i sadrže više alkaloida u različitim količinama (lupinidin, lupinin, lupanin, angustifolin, spatulatin, gliko-alkaloid vernin i dr.) i toksičnu tvar nealkaloidne naravi lupinotoksin.
Pri otrovanju vučikom, osim alkaloida i lupinotoksina, sudjeluju i mikotoksini, posebice toksin gljivice Phomopsis leptostromiformis, koja raste osobito na bijeloj vučiki.
U konja koji jedu sijeno koje sadrži vučiku osušenu u vrijeme cvjetanja lupanin se izlučuje u mokraći, dok lupinotoksin oštećuje jetru i izaziva žuticu. Otrovanje vučikom moguće je konzumiranjem i svježe i osušene biljke.
Klinička slika lupinoze ovisi o vrsti i količini pojedene vučike te trajanju takve hranidbe. Pretežito se javljaju inapetencija, nervni poremećaji i žutica, a u konja su prvi znakovi otrovanja povišena temperatura, ubrzano bilo i disanje, hipotermija, gubitak apetita, stupor, ataksija te žutica. Djelotvorno liječenje nije poznato.
Poijska gorušica (Sinapis arvenis) rasprostranjena je poput kukolja na žitnim poljima i djeteliništima te u grahorici, na strništima i neobrađenim zelenim površinama. U sjemenkama sadrži oko 30 posto ulja, a u lišću i sjemenkama oko 1 posto glukozida sinigrina koji pod utjecajem enzima mirosinaze daje djelatnu tvar alilizotiocijanat.
Otrovanju konja pogoduju Ijetna žega i odležano sijeno koje sadrži preko 40 posto gorušice. Od simptoma očituju se nujnost ili uznemirenost, kolike i proljevi, lupanje srca, otežano disanje, oštećenje jetre, bubrega, apatija uz očuvanu svijest i uginuće kroz 10 do 34 sata.
Bijela gorušica (Sinapis alba) pojavljuje se kao korov, napose u zobi, lanu i zapuštenim travnjacima. Sjemenke sadrže glikozid sinalbin i enzim mirozinazu. Zelena biljka bez plodova nije škodljiva. Kod otrovanja poljskom iii bijelom gorušicom (slika 10.) peroralno se daju salinični laksansi i sluzi a parenteralno kalcijev boroglukonat i kofein.

Kao korov u usjevima žitarica, napose u zobi i ječmu raste debelovlatni Ijulj (Lolium temulentum). Sjemenke debelovlatog Ijulja (slika 11.), kao i paša koja obiluje Ijuljem sadrže do 0,06 posto alkaloida temulina (ptomaina) i glikozid lolin.
U sjemenkama se nalazi i obilje slobodnih masnih kiselina, a u pepelu do 50 posto kremene kiseline.
Konji se otruju kada pasu na pašnjacima koji sadrže debelovlati Ijulj ili kada zob sadrži znatan udio sjemenki Ijulja. Prijedu li životinje na pašnjak koji ne sadrži debelovlati Ijulj većina spontano ozdravi.
Pri otrovanju ne valja životinje prevoziti već treba isprazniti želučano-crijevni sustav.
U konja se po potrebi uz karbaminoilkolin daje životinjski ugljen te analeptici središnjeg živčanog sustava. Zob s 12 posto sjemenki Ijulja, daje li se mjesecima, uzrokuje samo zanošenje u hodu i povremeno teturanje. Smatra se da niti 30 posto debelovlatog lulja u zobi još ne dovodi do otrovanja.

Piramidasti sirak (Sorghum hale pense) - engl. Johnson grass (slika 12.), proizvodi cijanogeni glikozid durin koji sam po sebi nije otrovan, ali prilikom enzimatske hidrolize oslobada cijanovodičnu kiselinu. Na sadržaj durina u sirku utječu uvjeti rasta te meteorološke i pedološke prilike.
Biljke niže od pola metra smatraju se škodljivima pa se konji mogu otrovati pasući na prirodnim pašnjacima u predjelima gdje ima sirka ili ako pojedu veću količinu zrnja. Kada konj dva do tri sata pase piramidasti sirak (akutno otrovanje) zatetura i sruši se, uznemiren je ali leži, zapada u toničnoklonične grčeve, teško diše i obilno se znoji. Nakon petnaestak minuta životinja se smiruje, grčevi prestaju, no disanje je plitko a bilo usporeno. Smrt nastupi najčešće četrdesetak minuta nakon pojave toničnokloničnih grčeva.

Hails i Crane, 1982. navode da se u konja koji pasu podvrste sirka Sorghum almum i Sorghum bicolor javljaju cistitis i ataksija, a Sorgum sudanense izaziva uz cistitis i ataksiju ankilozu, a moguć je i latirizam.
Forenbacher. 1998. navodi da se u konja koji pasu sudanski sirak razvija paraliza mokraćnog mjehura sa sekundarnom upalom mjehura ili čak uzlaznim pijelonefritisom. Kobile koje pasu sirak u ranom razdoblju bređosti (20 do 140 dana) mogu pobaciti mrtvu ždrebad.
U ždrebeta se očituju izobličenja kostura i mišićja, s ankilozom svih ili većih zglobova, kao posljedica uzetosti i nepomičnosti fetusa u maternici.

Findrik i sur., 1959. iznose podatak da livade Gornje Posavine sadrže priličan broj otrovnih biljaka od kojih su u većem broju zastupljene:
močvarna trbulja
livadni dragušac
žabnjak Ijutić , puzavi žabnjak,
Ijetni drijemovac,
Ijekovita milica
vitičasta graholika .


Slika 1. Žabnjak ljutić


Slika 2. Modra sasa


Slika 4.Otrovna trubeljka


Slika 5. Jakobov staračac

  http://waste.ideal.es/seneciojacobea.htm (dvije posljednje slike js.)

Slika 6. Gospina trava


Slika 7.Poljski kukolj


Slika 8. Šupljozub


Slika 9. Žuta vučika


Slika 10. Bijela gorušnica


Slika 11. Debelovlatni ljulj


Slika 12. Piramidasti sirak

[Steinhausz]

Nemam ništa protiv, no jesi li zamolila autoricu V.Herić za objavljivanje?
Moramo poštovati tuđi rad i muku te i njihova autorska prava.
Budimo oprezni i odgovorni.
Ovo je vrlo zahtjevna tema o kojoj imam dosta iskustava, međutim kada nađem vremena.

[Antares]

Ona je navela izvor tko je pisao. Sto bi tebali za citat iz svake knjige pitat autora za dopustenje.

Inace sve biljke iz porodice paprati su otrovne kao i sve zimzelene biljke, kao sto su grmovi i stabla. A i neke vocke. Moram pronaci gdje sam procitala o vockama pa cu staviti.

[Tamara]

Evo ja se JAVNO ISPRIČAVAM i ako mislite da je potrebno izbrišite postove (ili ću ja). Nije mi bila namjera nikog uvrijedit i omalovažavat nečiji rad...
(p.s. Vlast Šerman je autorica ove knjige)

Slažem se sa tobom da je to vrlo opširna tema, a i prilično bitna, a pošto nemam nikakvih osobnih iskustava prenjela sam dio teksta iz knjige... No uostalom ne prenosimo "prepisujemo" li i tekstove koje nađemo na netu? Ne dođe li to na isto?

Evo još jednom, meni je zbilja žao... Nemam pojma o takvoj vrsti bontona    i predlažem da možda otvorite topic o tome...

[Steinhausz]

Ma sve je u redu, ali znaš takve stvari nisu fer prema autoru, a ikose se sa etičko moralnim pristupom.
Svatko od nas može prepisivati u najboljoj namjeri, no najbolje je kada se daju savjeti sa iskutvom i teroretskim i praktičnim.
Znam da si imala najbolju namjeru....................

[Ljiljana]

Prenošenje odnosno donošenje tuđih tekstova je u redu ukoliko je posebno naglašeno da je tekst donijet/prenijet sa određenog linka ili prepisan iz određene knjige uz navođenje imena autora.

Mislim da posebno traženje dozvole za takvo objavljivanje nije potrebno, jer čim je neki tekst stavljen na net, dat je javnosti na uvid i uz navođenje izvornika, nema povrede autorskih prava.
Uostalom sam trud autora na širenju informacija iz jednog ovako u biti nepoznatog područja kakvo su otrovne biljke nagrađen je svakim oblikom širenja informacija o tom istom. A i ovaj topic služi istoj svrsi, naravno.

Tamara s moje strane idu ti sve pohvale za tekst i slikice, zaista si se potrudila stavljajući sve ove slikice na www.imageschack.com

Btw. evo jedan slučaj trovanja na farmi gdje je pet od dvadeset konja uginulo (25%) nakon hranjenja jakobovim staračcem ...

"Five out of 20 horses (25 per cent) on one farm died from an acute hepatic encephalopathy typical of ragwort toxicosis. Circumstantial evidence implicated pasture rather than hay as the principal source of the toxic alkaloids. Plasma levels of gamma glutamyl transferase (GGT) were determined on three occasions in all surviving ragwort-exposed horses. Elevated GGT levels were a useful early indicator of hepatic damage although not all horses with this biochemical sign developed clinical disease."

[Antares]

Mnogo je ovdje napisano o otrovnim biljkama i svaka cast svima koji su se potrudili. Mene zanima jedna druga stvar. Koja su stabla i biljke najpogodnije da prave drustvo nasim konjima u ispustu ako zelimo neke posaditi ili ostaviti ako su vec tu? Ako mi moze netko odgovoriti na ovo pitanje.

[child in time]

Samo znam da je bagrem otrovan, tj njegova kora.

[Antares]

Znam i ja za hrpu otrovni stabala ali nigdje nisam nasla podatke o stablima pogodnim za konje. Osim sto znam da su dobri lipa i vrba.

[zeljkak]

Na novom pašnjaku primjetila sam jako puno uskolisnog trputca i konji ga jedu dok primjećujem da sami zaobilaze gore navedene biljke. Zna li tko je li trputac škodljiv konjma? Mnogi ga navode kao ljekovitu biljku ali to vrijedi i za gospinu travu a ona je za konje toksična...
 LP

[Ljiljana]

Nama je pašnjak obrastao mažuranom, odnosno origanom ...
Jel tko šta zna o toj biljci ... ?

Poslikat ću danas i stavit ću slikice ...

DA, definitivno je to origano, mažuran ...

Evo malo s neta ...



HRANA KAO LIJEK

O R I G A N O

Posljednjih dvadesetak godina svjedočimo naglom porastu interesa za prirodnu medicinu. Na internacionalnom kongresu integralne medicine u Salzburgu 2003. godine, origano je predstavljen kao korisna ljekovita biljka raznorodnih ljekovitih svojstava koja se sve više istražuje.
Origano nas u prvom trenutku podsjeti isključivo na pizzu, najpopularnije talijansko jelo na svijetu. Ova biljka intenzivnog i oporog mirisa danas je sve popularnija kao dodatak prehrani, a upravo esencijalno ulje origana i njegove aromatične komponente predstavlja ljekovitu komponentu u njoj.
Studije biološke aktivnosti origana ukazuju na širok spektar antibakterijskih, fungicidnih, antiviralnih i antioksidantnih osobina pa se njegova upotreba osim u kuhinji prišrila i na potporu zdavlju. U početku ulje origana bilo je korišteno u aromaterapiji. Danas sve je popularnje origano koristiti suh i mljeven, u kapsulama te u obliku ulja koje se aplicira lokalno na kožu ili se uzima na usta. Origano poznaje dugotrajnu primjenu kroz povijest kao ljekovita biljka.

U narodnoj medicini koristi se osim kao prirodni antibotik i kao sredstvo za iskašljavanje, sredstvo za širenje bronha i protiv grčeva, koristi se dobro kod upale sinusa posebno kronične grlobolje, nespecifične upale uha, prehlade, viroze, gripe i dugotrajnih tegoba sa nosom kao i kod upale mjehura.

Zanimljivo je da postoje studije djelovanja origana na bakterije i druge mikroroganizme jer biološka medicina se danas u svijetu znanstveno istražuje sve više kako postaje popularnija.
Američki liječnik dr Harry g. Preuss sa sveučilšta Georgetown je putem pokusa na miševima dokazao kako origano pokazuje inhibitorno djelovanje na rast bakterija vrste stafilokokus podjednako kao i standardni antibiotici.U skladu sa podacima fundacije Life Extension dokazano je da ulje origana zaustavlja rast stafilokoka "in vitro" podjednako kao streptomicin, vankomicin i penicilin. Isti autor kasnije izvodi pokus sa gljivicom Candida albicans te takodjer dokazuje da origano pozitivno djeluje na zaustavljanje rasta tih gljivica, kako lokalno na koži tako i u sistemskim infekcijama tim gljivicama. Ta saznanja potvrđuje studija dr. Cassa Ingrama i drugih, koja ukazuje da svakodnevna primjena origana tj. oreganola P73 može prevenirati razvoj kandidijaze.
Prema navodima iz knjige "Beyond antibiotics" Michaela Schmidta i drugih, prednost esencijalnih biljnih ulja u suzbijanju mikorganizama je u tome što bakterije ne razvijaju otpornost prema njima za razliku od klasičnih antibiotika. Mnoga esencijalna biljna ulja iz biljaka pa tako i iz origana suzbijaju bakteriju na razini njeznog disanja dok klasični antibiotici blokiraju njezin metabolizam što s vremenom bakterije mogu izbjeći procesom mutacija.

Aktivne tvari u origanu koje polučuju ove efekte zovu se carvacrol i thymol, a spadaju u skupinu fenola. Zanimljivo je iskustvo da je esencijalno ulje origana najjači poznati biljni antiseptik a čak je 21 puta jači u antiseptičkom djelovanju od fenola koji je korišten za sterilizaciju bolničke opreme.
Jennifer Billing i Paul W. Sherman sa Sveučilišta Cornell iz New Yorka su otkrili da origano ubija 100% kolonija tridesetak vrsta bakterija "in vitro" koje uključuju Psudomonas aeruginusa, Listeria monocytogenes, Staphylococcus auerus i albus, te Bacillus antracis.
Grčka istraživanja pokazuju da origano ubija bakterije u septičnoj vodi i na taj način ju sterilizira.

Istraživanja publicirana u volumenu 228 časopisa "Journal of molecular and cellular biochmistry" ukazuju na antifungalnu aktivnost origana (oreganol P73) protiv Candide albicans.

Slijedeća dobra osobina origana je njegova antioksidativna aktivnost. Znamo da je oksidativni stres najmodernija bolest današnjice, a borba protiv slobodnih radikala tiče se liječenja mnogih bolesti, posebno oboljenja srca i moždanog udara. Istraživanja Ministarstva poljoprivrede SAD-a ustanovila su da biljke imaju izraženo antioksidativno svojstvo jače nego povrće i voće dok origano posjeduje 2 do 3 puta veće antioksidativno svojstvo nego druge biljke.Također origano ima 42 puta više antioksidativne aktivnosti nego jabuke, 30 puta veće nego krumpir, 12 puta jače nego naranče i 4 puta nego borovnice. Prednost biljaka u smislu antioksidatvnog efekta u odnosu na povrće je činjenica da dobivamo antioksidativnu aktivnost bez kalorija koje unosimo zajedno sa hranom.

Američki liječnici ističu posebnu učinkovitost Oregacyna kod problema sa sinusima. Naime nedovoljno se razmišlja da u sinusima, vlažnim i toplim, mračnim šupljinama ima i gljivica koje podržavaju kroničnu upalu i pojačano stvaranje sluzi. Takvo se stanje često brka sa alergijom ili sa neprekidnom bakterijskom infekcijom pa se učestalo prepisuju antibiotici .Međutim klasični antibiotici reduciraju bakterije, ali ne i gljivice i tako se ciklus upala opet ponavlja.

[Antares]

MAŽURAN DIVLJI – VRANILOVA TRAVA ( Origanum vulgare L. )


OPIS: Raste na kamenitom , neobrađenom tlu, suhim, sunčanim livadama, u svijetlim šumama, šikarama i živicama.
To je trajna zeljasta biljka, crvenkasto obojenih grančica, visine oko 40 cm.,jajoliko kopljastih listova. Purpurnocrveni cvijetovi tvore okruglaste cvatove na vrhu stabljike. Mirišu ugodno. U vrijeme cvatnje, cijele se livade oboje tamnocrveno – ljubičasto. Opora je i gorka okusa. Vrsta s bijelim cvijetovima nije ljekovita.

SASTAV: eterično ulje s timolom i cineolom, kamfor, tanin, borneol, guma, mineralne soli i tvari koje djeluju antibakterijski.

Poznato mi je da se origano pokazao uspješnim kod liječenja proljeva kod teladi, puno uspješnije od nekih ljekova. Druga je stvar da neki proizvođači gotove hrane za konje imaju proizvod koji s zove Herbal mix a daje se konjima i ponijima u radu, Herbal mix je mješavina više trava izmedu ostalog mente, kamilice i origana. Origano sadrži neke jake anti-oksidant kemikalije. Origano ima i neke druge dobre karakteristike kao sto su poboljšanje imunološkog sistema, neka ulja koja pomažu kod iritacije kože kod uboda insekata, uklanjanju gljivica i bakterija koje se prenose zrakom, i poboljš+nju izgleda kože i dlake.

Nadam se da si zadovoljna odgovorom.

[Ljiljana]

Jesam Antares, a još i više našim pašnjacima ... Divota jedna ...
Sve miriše ... I pjeva, (u zraku je obilje ptičjeg pjeva, ptice svih mogućih vrsta pjevaju u pun glas), a dolje i po drveću cvijeće ... i mirisi ...

Ponekad se pitam jel to ja još uvijek sanjam i ne uspjevam se probuditi?

[Purger]

Još nekoliko podataka o vranilovoj travi:

-naziva se još: mravinac, obični mravinac, vranilovka, origanj  
-ime vranilova trava dobila je jer se nekada koristila za bojenje vune u crno (uz dodatak zelene galice)

-glavni sastojak eteričnog ulja je timol, koji se koristi u suzbijanju varoe, pčelinjeg parazita  
-u pčelarstvu se ova biljka koristi i za suzbijanje voštanog moljca i mrava

-stoka je pase do cvatnje, usprkos tome što ima gorak okus; nakon cvatnje ga zbog intenzivnog mirisa izbjegava  
-eterična ulja nadražuju sluzokožu probavnih organa
-na travnjacima je kao krmna biljka bezvrijedna, treba je suzbijati
-suzbijanje: u slučaju jake zakorovljenosti pašnjak je potrebno preorati; jedan od načina postepenog suzbijanja je sprječavanje osjemnjivanja ranijom košnjom, a to je ujedno i način iscrpljivanja biljke; drljanje travnjaka prije gnojidbe NPK gnojivima
.