Ja sam bila, na povratku sa dvodnevnog seminara o terapijskom jahanju u Osijeku, ali bio je i Crni vragolan (momak me prepoznao sa slika s foruma

), kad stignem stavit ću neke slike, ali najviše imam zapregu Ante Medvidovića na slikama, a i bila sam prekratko u Gundincima da bi mogla puno više poslikati ...
U svakom slučaju bilo je prekrasno za gledati. Kako je rekla moja suputnica Nikolina "našli smo se u konjskom raju!" ...
Eh, da se samo nije tribalo dalje voziti za doma, a dug je put - od Gundinaca s par pauza i stajanjem u dugim kolonama na izlazu s autoputa (izlazilo se u devet kolona, ali ni to nije bilo dovoljno da bi se izbjeglo čekanje) i još dulje mjestima gdje traju radovi putovala sam doma oko šest sati ...
Lipicanci su jednostavno fascinantni, nismo zanle kud bi pogledala i u koju zapregu prije, ali i dvije kobile, majka i kći - polulipicanke (polu nonius, barem kobila majka, jer kći, ako sam dobro skužila je 3/4 lipicanaka) u vrlo neobičnoj čokoladnoj boji (Tihana Fiolić koja se također tu našla sa nama iz Saveza udruga Hrvatski konj je kazala da je to boja "crnog zlata) kobile u tamnoj boji sa zlatnim grivama, vrlo visoke i vrlo krupne, mlađa nešto mršavija radi petomjesečnog ždrebeta (btw. u istoj boji, ko da su klonovi

) su strašno plijeline pogleda prisutnih ...
Probala sam i njih slikati, ali baš su se natjecale i već su bile oznojene i nešto tamnije boje, pa ne znam hoće li ta lipota biti vidljiva na slici, ali kad se sredim, postavit ću i njih.