Prednja mađarska pasmina prilagođena potrebama seljaka, znači univerzalac koji je bio sposoban za radove na polju te jednako tako za vuču kočije i jahanje. Korak mu je prilično visok, nalik lipicancu, ali im ipak nedostaje ona lipicanska doza profinjenosti. Sve u svemu mislim da su prilično out of date, gledajući iz prespektive današnjeg usmjerenja u uzgoju.
Osobno, iz iskustva kaj sam duže jahala jednoga, u manježu je Ok za neku zezanciju s dresurom, imaju prirodno nošenu glavu u naslonu te ih je lako prikupiti, karakter je također hard-working, ali je mađarska ravnica ostavila svoj trag tako da smo se na terenu potepali po svakoj nizbrdici i ubijali pri usponu. Možda je stvar bila čisto individualno vezana baš za tog konja, ali s obzirom na druge pasmine s toga područja, npr. Mađ. polukrvnjak, Furioso, Gidran.. Nonius me ostavio prilično ravnodušnom.